Skip to main content

      Kontekst

      Porezna transparentnost postaje trajna stvarnost. Svatko tko je uključen u poreznu sferu svjestan je da je došlo do promjene paradigme u globalnom poreznom okruženju, što je rezultiralo pritiskom javnosti i politike da se poduzmu mjere protiv percipiranih štetnih poreznih praksi, osobito kod korporativnih subjekata.

      Informacije koje se dostavljaju prema postojećim „ne-javnim“ zahtjevima za izvješćivanje po državama (CbCR) trebale bi pomoći poreznim tijelima da bolje razumiju porezni profil i strukturu poslovanja MNE-a (multinacionalnog poduzeća). Međutim, jedan od ključnih motiva institucija poput EU-a u promicanju porezne transparentnosti jest osigurati javnu odgovornost i transparentnost te potaknuti informiranu javnu raspravu o razini usklađenosti određenih MNE-a. Stoga, uz „ne-javno“ CbCR, EU uvodi i pravila za „javno“ CbCR izvješćivanje.

      EU izvješće po državama zahtijevat će informacije o svim članovima grupe (uključujući i one izvan EU-a) u sedam ključnih područja: kratak opis aktivnosti, broj zaposlenih, neto promet (uključujući promet s povezanim stranama), dobit ili gubitak prije oporezivanja, obračunati i plaćeni porez te iznos akumulirane dobiti. Informacije se moraju prikazati zasebno za svaku državu članicu EU-a u kojoj je grupa aktivna, kao i za svaku jurisdikciju koju EU smatra nekooperativnom ili koja je najmanje dvije godine na „sivoj“ listi EU-a. Informacije za sve ostale jurisdikcije mogu se prikazati agregirano.

      Dok se EU zahtjevi fokusiraju na kvantitativna otkrivanja, predloženi zahtjevi za izvješćivanje u Australiji naginju prema Global Reporting Initiative 207 i zahtijevaju opis pristupa grupe prema porezima, uz kvantitativne podatke.

      Stupanje na snagu obveznog javnog izvješćivanja po državama u EU-u, ambiciozni planovi Australije i prijedlog FASB-a za otkrivanje poreza na dohodak u SAD-u stvaraju zamah za tvrtke da posvete vrijeme i resurse prikupljanju relevantnih podataka te razmotre mogućnost nadilaženja minimalnih standarda koje propisuju regulatori.

      Uz ova ciljana porezna otkrivanja, informacije o poreznom položaju grupe bit će relevantne i u kontekstu EU Direktive o korporativnom izvješćivanju o održivosti (CSRD). Prema CSRD-u, tvrtke koje posluju u EU-u morat će pripremiti opsežna izvješća o održivosti kao dio svojih upravljačkih izvješća. Cilj CSRD-a je osigurati da tvrtke izvještavaju pouzdane i usporedive informacije o održivosti koje su potrebne dionicima za procjenu nefinancijskog učinka tvrtki, s glavnim ciljem poboljšanja transparentnosti za sve dionike. Za poreze, to će vjerojatno značiti korak dalje od kvantitativnih podataka zahtijevanih prema javnom CbCR-u EU-a, prema fokusu na kvalitativne informacije.

      S tim na umu, ovaj članak ima za cilj istaknuti gdje se porezi nalaze u kontekstu novih zahtjeva EU-a za izvješćivanje o održivosti prema CSRD-u.

      Preskoči do : Ključne činjenice o Direktivi  | Što sve ovo znači za poreze? | Druge inicijative za izvještavanje o održivosti| Što ovo znači za glavne porezne službenike (CTO-e) | Ključne poruke

      Ključne činjenice o Direktivi o korporativnom izvješćivanju o održivosti (CSRD)

      Što je CSRD?

      Direktiva o korporativnom izvješćivanju o održivosti (CSRD) zahtijeva da sve velike tvrtke (uključujući one koje nisu na burzi) i sve tvrtke koje su na burzi (osim mikro-poduzeća) otkrivaju informacije o rizicima i prilikama koje proizlaze iz društvenih i okolišnih pitanja, kao i o utjecaju svojih aktivnosti na ljude i okoliš.

      Novi zahtjevi za otkrivanje informacija primjenjuju se i na tvrtke iz trećih zemalja ako imaju značajnu prisutnost u EU-u. Kvalificirane EU podružnice i ogranci ne-EU tvrtki bit će odgovorni za objavu izvješća o održivosti matične tvrtke iz treće zemlje, u skladu sa standardima koje Komisija treba usvojiti do 30. lipnja 2024. putem delegiranih akata.

      CSRD je zamišljen kao nadogradnja i proširenje postojeće Direktive o nefinancijskom izvješćivanju (NFRD). Povećana razina otkrivanja informacija trebala bi pomoći dionicima, poput investitora, civilnog društva i potrošača, da procijene održivost poslovanja tvrtki. Izvješća će se morati dostavljati u usklađenom, strojno čitljivom formatu, što će olakšati usporedbu performansi obuhvaćenih tvrtki.

      CSRD je dio Europskog zelenog plana, koji ima za cilj transformirati EU u modernu, resursno učinkovitu i konkurentnu ekonomiju.

      CSRD također uvodi obvezu revizije informacija o održivosti koje tvrtke prijavljuju. Početni standard bit će ograničeno jamstvo, ali se očekuje da će u budućnosti biti potrebno razumno jamstvo (stroži oblik revizije).

      Prve tvrtke morat će primijeniti nova pravila prvi put za financijsku godinu 2024., za izvješća koja se objavljuju 2025.

      Koje će informacije biti potrebne?

      Otkrivanja će biti uključena u posebni dio upravljačkog izvješća subjekta i obuhvatit će informacije o:

      • poslovnom modelu, strategiji i politikama subjekta u vezi s održivošću;
      • ciljevima vezanim uz održivost koje je subjekt postavio s vremenskim okvirom (npr. ciljevi smanjenja emisija stakleničkih plinova);
      • ulozi upravnih, upravljačkih i nadzornih tijela u pitanjima održivosti, kao i o svim poticajnim shemama vezanim uz održivost koje se nude članovima tih tijela; 
      • postupcima dubinske analize (due diligence) koje je subjekt proveo u vezi s pitanjima održivosti;
      • glavnim rizicima za subjekt povezanim s pitanjima održivosti.

      Informacije o vrijednosnom lancu subjekta također će biti potrebne, ako je to primjenjivo.

      Direktiva zahtijeva izvještavanje i o utjecaju aktivnosti subjekta na ljude i okoliš, kao i o tome kako pitanja održivosti utječu na subjekt. To se naziva standard dvostruke materijalnosti, gdje se razmatraju:

      • financijska materijalnost – kako pitanja održivosti utječu na subjekt, i
      • materijalnost utjecaja – kako subjekt svojim djelovanjem utječe na društvo i okoliš.

      Što su Europski standardi izvještavanja o održivosti (ESRS)?

      Tvrtke koje podliježu CSRD-u morat će izvještavati prema Europskim standardima izvještavanja o održivosti (ESRS), koji pokrivaju sva pitanja održivosti iz perspektive dvostruke materijalnosti.

      Nacrte standarda razvila je EFRAG – neovisno tijelo koje okuplja različite dionike. Standarde je Europska komisija finalizirala i usvojila 31. srpnja 2023. u obliku delegiranih akata, koji su podneseni Europskom parlamentu i Vijeću na uvid. Razdoblje pregleda traje dva mjeseca, a može se produžiti za dodatna dva mjeseca. Europski parlament ili Vijeće mogu odbiti delegirani akt, ali ga ne mogu izmijeniti7. Prva skupina standarda uključuje 12 sektorski agnostičkih standarda koji sadrže 82 zahtjeva za objavljivanje, što uključuje opća načela i objave (međusektorski standardi), kao i informacije vezane uz utjecaje subjekta na okoliš (ESRS E1-E5), društvo (ESRS S1-S4) i upravljanje (ESRS G1). Objavljivanje podataka podliježe testu dvostruke materijalnosti, s izuzetkom onih koje zahtijeva ESRS 2: Opća objavljivanje podataka, koji uključuje obvezne zahtjeve za objavljivanje podataka.

      Dodatni standardi bit će razvijeni za mala i srednja poduzeća i za grupe izvan EU, kao i 40 sektorski specifičnih standarda. Tamo gdje tematski ESRS nije dostupan za određenu temu, ESRS-ovi spominju mogućnost da subjekti koriste GRI standarde za izvještavanje o materijalnim temama. Ovaj pristup potvrđen je u zajedničkoj izjavi EFRAG-a i GRI-a iz kolovoza 2023. o interoperabilnosti između ESRS-a i GRI standarda, u kojoj se posebno navodi da „ESRS omogućuje subjektima korištenje GRI standarda za izvještavanje o dodatnim materijalnim temama obuhvaćenim GRI standardima koje nisu obuhvaćene ESRS-om, kao što je porez.“ 

      Što je EU Taksonomija?

      EU Taksonomija je zajednička klasifikacija gospodarskih aktivnosti koje značajno doprinose okolišnim ciljevima, razvijena od strane EU-a.

      U okviru CSRD-a, uz ESG stavke koje zadovoljavaju standard dvostruke materijalnosti i koje će se izvještavati prema ESRS-u, tvrtke su također dužne izvještavati:

      • postotak svojih trenutnih prihoda koji dolaze iz aktivnosti usklađenih s EU Taksonomijom, i
      • postotak budućih prihoda (kapitalna ulaganja) koji dolaze iz takvih aktivnosti.

      Što su Minimalni Zaštitni Standardi (Minimum Safeguards)?

      Minimalni zaštitni standardi dio su Uredbe o EU Taksonomiji i razvijeni su na zahtjev Europskog parlamenta, temeljem preporuka Tehničke stručne skupine, kako bi se osiguralo da subjekti koji provode ekološki održive aktivnosti također zadovoljavaju određene minimalne standarde upravljanja i ne krše društvene norme, uključujući ljudska i radna prava.

      Drugim riječima, Minimalni zaštitni standardi osiguravaju da aktivnosti označene kao usklađene s Taksonomijom (tj. održive) nisu samo „zelene“, već zadovoljavaju širi skup kriterija koji uključuju:

      • ljudska i radnička prava,
      • borbu protiv korupcije i podmićivanja
      • poreznu odgovornost i
      • poštenu tržišnu konkurenciju.

      Uredba o Taksonomiji pojašnjava da se gospodarske aktivnosti smatraju usklađenima s Taksonomijom ako ne krše standarde odgovornog poslovnog ponašanja navedene u:

      • OECD Smjernicama za multinacionalna poduzeća,
      • UN Vodećim načelima o poslovanju i ljudskim pravima (UNGPs), uključujući Deklaraciju Međunarodne organizacije rada o temeljnim načelima i pravima na radu,
      • Međunarodnoj povelji o ljudskim pravima.

      Trenutno je jedini izvor tumačenja primjene Minimalnih zaštitnih standarda Završno izvješće o Minimalnim zaštitnim standardima koje je objavila Platforma za održivo financiranje u listopadu 2022. Izvješće pruža korisne praktične informacije o primjeni standarda i koristi se kao referenca u kontekstu usklađenosti s CSRD-om, na koji se izričito poziva.

      Međutim, izvješće predstavlja stavove članova i promatrača Platforme za održivo financiranje i nije službeni dokument Europske komisije, pa se njegov sadržaj koristi kao smjernica, ali nije obvezujući.

      Stoga i dalje postoje nejasnoće oko sadržaja i dubine poreznih informacija koje će biti potrebne kako bi se dobila oznaka „usklađeno s Taksonomijom“

      Što sve ovo znači za poreze?

      Ako porezi zadovoljavaju kriterij dvostruke materijalnosti, smatraju se materijalnom temom, te je izvještajni subjekt dužan uključiti informacije vezane uz poreze u CSRD izvješće, u skladu s ESRS standardima.

      Ako za određenu temu ne postoji specifičan ESRS standard koji propisuje obvezna otkrivanja, ESRS omogućuje da se koriste subjekt-specifična otkrivanja temeljena na dostupnim i relevantnim okvirima, inicijativama, standardima izvještavanja i referentnim vrijednostima – uključujući tehničke materijale koje je izdao International Sustainability Standards Board ili Global Reporting Initiative (GRI).

      U kontekstu izvještavanja o porezima, to znači da se može koristiti GRI 207 standard za porezno izvještavanje, koji uključuje:

      • pristup upravljanja porezima (npr. porezna strategija, usklađenost s propisima),
      • upravljanje poreznim rizicima i kontrolu (uključujući opis okvira za porezno upravljanje)
      • angažman dionika i upravljanje pitanjima vezanim uz poreze.

      Važno je imati na umu da porezni utjecaji, rizici (npr. porezi na ugljik, plastiku) ili prilike (npr. porezne olakšice za zelena ulaganja ili istraživanje i razvoj) mogu biti relevantni za procjenu drugih materijalnih tema.

      Primjerice, prema točki 8(a) ESRS S3 o pogođenim zajednicama, tvrtke moraju otkriti „da li i kako stvarni i potencijalni utjecaji na pogođene zajednice [...] (i) proizlaze iz strategije i poslovnog modela subjekta, te (ii) informiraju i doprinose prilagodbi strategije i poslovnog modela subjekta“.

      Dodatno, točka AR.5 istog standarda navodi primjere utjecaja na pogođene zajednice koji mogu proizaći iz strategije ili poslovnog modela tvrtke, poput „utjecaja [...] povezanih s vrijednosnom ponudom subjekta [...], njegovim vrijednosnim lancem [...], strukturom troškova i modelom prihoda (npr. agresivne strategije za minimizaciju poreza, osobito u zemljama u razvoju)“.

      Kao što je ranije spomenuto, Minimalni zaštitni standardi zahtijevaju usklađenost s OECD Smjernicama za multinacionalna poduzeća, koje uključuju posebno poglavlje o oporezivanju. Prema tim smjernicama, tvrtke bi trebale poštivati slovo i duh poreznih zakona u zemljama u kojima posluju.

      Tvrtke bi trebale tretirati porezno upravljanje i usklađenost kao važne dijelove svojih sustava nadzora i upravljanja rizicima. Posebno se naglašava da bi upravni odbori trebali usvojiti strategije upravljanja poreznim rizicima kako bi se osigurala identifikacija i procjena financijskih, regulatornih i reputacijskih rizika povezanih s oporezivanjem.

      OECD Smjernice također izričito spominju usklađenost s pravilima transfernih cijena putem načela neovisne transakcije (arm’s length principle).

      S obzirom na nedostatak stroge provedbe i tumačenja od strane institucija EU-a i država članica, na svakom je izvještajnom subjektu da odredi opseg poreznih informacija koje će uključiti u svoje CSRD izvješće. Međutim, i GRI 207 i OECD Smjernice naglašavaju kvalitativne aspekte, poput postojanja odgovarajućeg okvira za poreznu kontrolu i upravljanje. 

      Subjekti koji žele biti spremni za usklađenost s CSRD-om trebali bi stoga nadilaziti kvantitativna otkrivanja (npr. javno izvješćivanje po državama u EU-u) i pripremiti narativna objašnjenja o svom pristupu porezima i poreznom upravljanju.

      Koje druge inicijative za izvještavanje o održivosti treba imati na umu?

      Uz CSRD, postoje još dvije relevantne inicijative u okviru EU-ovog sustava izvještavanja o održivosti:

      1. Sustainable Finance Disclosure Regulation (SFDR) – propisuje otkrivanja za sudionike financijskog tržišta i njihove proizvode.

      2. Corporate Sustainability Due Diligence Directive (CSDDD) – zahtijeva dubinsku analizu određenih aspekata vrijednosnog lanca organizacije.

      1. SFDR – Uredba o objavi informacija o održivom financiranju

      SFDR zahtijeva objavu društvenih i okolišnih aspekata od strane sudionika financijskog tržišta EU-a, i to:

      • na razini subjekta (npr. upravitelji imovinom),
      • te na razini financijskog proizvoda (npr. investicijski fondovi).

      Otkrivanja prema SFDR-u odnose se na tri ključna pojma:

      • održivo ulaganje,
      • rizik održivosti, i
      • faktori održivosti.

      Za financijske proizvode, objave su obvezne za proizvode koji:

      • imaju održivo ulaganje kao cilj (članak 9.) – aktivnosti usklađene s EU Taksonomijom,
      • promiču okolišne ili društvene karakteristike (članak 8.) – djelomično slijede ciljeve održivog ulaganja (tzv. „svijetlozeleni“ proizvodi).

      Održivo ulaganje znači ulaganje u gospodarsku aktivnost koja doprinosi okolišnom cilju, pri čemu tvrtke u koje se ulaže slijede dobre prakse upravljanja, posebno u vezi s upravljačkim strukturama, odnosima sa zaposlenicima, politikom plaća i poreznom usklađenošću.

      SFDR također uvodi pojmove:

      • rizici održivosti – okolišni, društveni ili upravljački događaji ili uvjeti koji mogu imati negativan utjecaj na vrijednost ulaganja (mogu uključivati i porezne rizike),
      • glavni negativni utjecaji investicijskih odluka na faktore održivosti – uključuju testiranje prema OECD Smjernicama za MNE.

      Predložene izmjene SFDR Delegirane uredbe uključuju novi specifični pokazatelj o akumuliranoj dobiti poduzeća u koje se ulaže, ako posluju u nekooperativnim poreznim jurisdikcijama. Taj pokazatelj nije dio postojećih ESRS otkrivanja, ali se smatra relevantnim za procjenu društvenih negativnih utjecaja investicijskih odluka. Moguće je da će se u budućnosti dodati još pokazatelja vezanih uz poreze.

      corporate-sustainability-reporting-directive-svg

      Izvor: Factsheet: How does the eu taxonomy fit within the sustainable finance framework? (europa.eu)

      2. CSDDD – Direktiva o dubinskoj analizi održivosti

      Prijedlog Direktive o korporativnoj dubinskoj analizi održivosti (CSDDD) ima za cilj poticanje održivog i odgovornog korporativnog ponašanja te uključivanje ljudskih prava i okolišnih pitanja u poslovanje i korporativno upravljanje.

      To će se postići obvezom tvrtki da rješavaju negativne utjecaje svojih aktivnosti, uključujući one u vrijednosnim lancima unutar i izvan Europe.

      Postoje sličnosti između CSDDD-a i EU Taksonomije, posebno u dijelu koji se odnosi na usklađenost s Minimalnim zaštitnim standardima. Europska komisija vidi ove dvije inicijative kao komplementarne, a prijedlog CSDDD-a ima za cilj ojačati UNGPs i OECD Smjernice uvođenjem obveze dubinske analize ljudskih prava i okoliša za odabrane tvrtke.

      Što ovo znači za glavne porezne službenike (CTO-e)?

      Prema KPMG istraživanju među gotovo 300 CTO-a iz različitih industrija:

      • 56 % CTO-a više je zainteresirano za percepciju dobrog korporativnog građanina nego za smanjenje poreznog opterećenja.
      • Gotovo polovica CTO-a (49 %) danas teži potpunoj transparentnosti, dok je ranije većina bila usmjerena samo na usklađenost.

      Povećanje porezne transparentnosti može pomoći CTO-ima da:

      • obrane organizaciju u zahtjevnom regulatornom okruženju,
      • steknu povjerenje javnosti,
      • osiguraju pravedniji tretman u odnosu na domaće konkurente.

      Preoblikovanje političkih rasprava prema društvenim koristima aktivnosti tvrtke može pomoći u prikazivanju vrijednosti koju organizacija donosi društvu i gospodarstvu.

      CTO-i su u istraživanju naveli da su ESG povezani rizici – od pojačanih zahtjeva za okolišno izvještavanje do povećane porezne transparentnosti – najveća prijetnja rastu organizacije u sljedeće tri godine.

      Porezi su pokretač održivosti i ključna mjera održivosti. Bit će potrebno više prikupljanja poreznih podataka kako bi se zadovoljili zahtjevi za transparentnost o utjecaju poslovanja na društvo i okoliš.

      Koraci koje porezni odjeli mogu poduzeti:

      • Unaprijediti okvir za poreznu kontrolu, uključujući politiku upravljanja poreznim rizicima.
      • Tješnje surađivati s poslovnim jedinicama radi usklađenosti s ESG poticajima i subvencijama.
      • Definirati porezne principe i objaviti globalnu poreznu strategiju.
      • Povećati transparentnost u vezi s poreznom strategijom, upravljanjem i globalnim poreznim plaćanjima.
      • Procijeniti vrijednosni lanac u kontekstu ESG povezanih poreznih rizika i prilika.

      S obzirom na ključnu ulogu poreza u ESG-u, porezni odjeli će imati sve veću ulogu u ESG strategijama, posebno u istraživanju rizika i prilika.

      Ključne poruke

      Postojeći i nadolazeći zahtjevi za javno porezno izvještavanje predstavljaju tek početak u razvoju porezne transparentnosti.

      Dok se trenutni zahtjevi fokusiraju na kvantitativne podatke, CSRD uvodi dodatnu razinu složenosti kroz kvalitativne pokazatelje, uključujući:

      • postojanje robustnog okvira za poreznu kontrolu,
      • jasno definirane porezne principe i strategije,
      • prilike koje proizlaze iz ESG poticaja (npr. porezne olakšice),
      • rizike i prilike povezane s ESG-om u vrijednosnom lancu.

      Kako se utjecaj korporativne odgovornosti i ESG tema na porezne odjele povećava, glavni porezni službenici (CTO-i) sve više sudjeluju u ESG strategijama.

      KPMG stručnjaci nude podršku CTO-ima u poduzimanju koraka za rješavanje izazova povezanih s ESG-om i poreznom transparentnošću.

      stream

      KPMG-ov multidisciplinarni pristup i sveobuhvatno, praktično znanje o industriji pomažu klijentima da se suoče s izazovima i iskoriste poslovne prilike.

      Saznajte više

      Naš tim

      Vedran Vukotić
      Vedran Vukotić

      Partner

      KPMG u Bosni i Hercegovini

      Manal Bećirbegović
      Manal Bećirbegović

      Direktor

      KPMG u Bosni i Hercegovini

      Povežite se s nama

      KPMG kombinira naš multidisciplinarni pristup s opsežnim, praktičnim znanjem specifičnih industrijskih sektora kako bi pomogao klijentima u suočavanju s izazovima i iskorištavanju prilika. Povežite se s našim timom kako biste započeli razgovor.

      Kontaktirajte nas