Automatizirani identiteti, rastući rizici

Tehnološka transformacija, potaknuta umjetnom inteligencijom i automatizacijom, donosi brzinu, vrijedne informacije i konkurentsku prednost. Kako se digitalne platforme i ekosustavi šire, automatizirani identiteti (NHI) danas višestruko nadmašuju broj ljudskih korisnika (u omjeru 82 prema 11). Ovi identiteti djeluju autonomno i pristupaju ključnim sustavima brzinom strojeva, često bez ljudske intervencije. Takav razvoj stvara teško uočljive i brzo rastuće sigurnosne rizike, dovodeći u pitanje tradicionalne sigurnosne modele i upravljačke prakse.

Zbog toga je nužno sigurnost i zaštitu privatnosti integrirati u sve faze životnog ciklusa, proaktivno upravljati automatiziranim identitetima te koristiti standarde i AI zaštitne mehanizme za upravljanje rizicima i očuvanje povjerenja.

Razvoj upravljanja identitetima u organizacijama, uz razvoj AI agenata, ubrzano povećava broj automatiziranih identiteta. Osim zaposlenika i vanjskih suradnika, organizacije se danas oslanjaju na velik, uglavnom teško uočljiv skup takvih pristupa i vjerodajnica - poput API ključeva, servisnih računa, OAuth tokena, tehničkih vjerodajnica i autonomnih AI agenata koji omogućuju funkcioniranje ključnih sustava i poslovnih procesa.

Ti identiteti kontinuirano djeluju u SaaS, cloud i lokalnim sustavima te kroz integracije s trećim stranama, često s visokim razinama ovlasti i uz ograničenu razinu nadzora.

Opseg izazova je značajan - broj automatiziranih identiteta daleko nadmašuje broj korisničkih, što otežava potpun uvid u sigurnosne rizike i njihovo pravodobno prepoznavanje. Posljedica je velik broj zahtjeva za pristupom te povećan rizik zbog automatiziranog odobravanja.

Za razliku od ljudi, takvi identiteti nemaju kontekst niti jasno uređeno upravljanje tijekom cijelog životnog ciklusa, što ih čini posebno ranjivima na krađu vjerodajnica, neovlašteno kretanje unutar sustava i masovno izvlačenje podataka.

Kompromitirani NHI već su čest uzrok velikih sigurnosnih incidenata - od izloženih tokena i bot računa u CI/CD procesima do preširoko ovlaštenih OAuth aplikacija koje omogućuju pristup e-mailu i podacima.

Ovaj problem dodatno pojačavaju AI agenti, koji, za razliku od klasične automatizacije, djeluju autonomno - stvaraju, mijenjaju i koriste vjerodajnice bez ljudske intervencije. Takvi sustavi mogu generirati nove identitete, povezivati alate kroz različite domene povjerenja i izvršavati nepredvidive akcije, često uz široke ovlasti.

Takva autonomija donosi nove sigurnosne izazove koje tradicionalni IAM sustavi (upravljanje identitetima i pristupom), dizajnirani za korisnike, ne mogu adekvatno pokriti. Istovremeno se smanjuju prepreke za napadače koji mogu brzo i precizno izvoditi složene napade.

Kako primjena umjetne inteligencije raste, jaz u nadzoru postaje sve veći, što čini proaktivne mjere nužnima. Kontinuirano otkrivanje identiteta, primjena načela minimalnih ovlasti i pravilno upravljanje vjerodajnicama omogućuju pretvaranje NHI-ja iz nevidljivog rizika u kontroliranu imovinu.

Izostanak pravodobnog djelovanja ima posljedice koje nadilaze tehničke rizike - uključuje gubitak povjerenja, financijske kazne i reputacijsku štetu. Proaktivno upravljanje NHI-jem postaje ključno i za regulatornu usklađenost.

Za izgradnju otpornosti na ovaj sve razvijeniji rizik, kibernetički lideri mogu započeti postavljanjem pravih pitanja.

• uspostaviti jasna pravila za stvaranje, korištenje i ukidanje NHI-ja
• otkriti sve NHI-je u sustavima i procijeniti njihove rizike
• primjenjivati princip minimalnih ovlasti
• povezati upravljanje identitetima s drugim sigurnosnim sustavima (IAM, SIEM, SOAR, ITDR)
• objediniti pregled identiteta i podataka na jednom mjestu
• politike treba usmjeriti prema mjerljivim ciljevima poput smanjenja površine napada i bržeg odgovora na incidente.

Pogled unaprijed

Upravljanje mora pratiti rast agentičke umjetne inteligencije kroz:

• kontinuirani nadzor
• jasne kontrolne politike
• zaštitne mehanizme za AI (npr. ograničenje pristupa i zaštitu osjetljivih podataka)